Dragi Satničani i Satničanke!
Ne znam koliko Vas me pozna. Moram priznati da ja znam samo one s kojima sam išla u školu i družila se, da poznam roditelje djece koja su išla s mojom djecom u vrtić i školu, kod kojih su cure odlazile na rođendane. Kod nekih sam dolazila s djedom, a neke znam samo iz viđenja. Mogu shvatiti da je teško dati svoj glas i ukazati svoje povjerenje nekome koga ne poznate.
Ima onih koji će reći da je i sada dobro, „šta bi oni teli?“ Onima kojima je dobro, bit će dobro i dalje, ali oni koji bi htjeli bolje, neka pogledaju naš program, vide nalaze li se u njemu i razmisle hoće li s provedbom našeg programa sutra biti bolje. Šta nosi sutra njihovoj djeci i unučadi?
Oporbena sam vijećnica već osam godina, jasno Vam je da kao takva ne mogu sudjelovati u rješavanju Vaših problema. Ja, koja nisam iz Satnice znam za problem autobusnih stajališta, bude mi žao kada vidim ujutro roditelje kako dovoze djecu u vrtić, i pitam se kao majka i zaposlena žena, kada su se oni morali ustati da dovezu djecu i stignu na posao.
Razni izgovori zašto se nešto ne može uvijek mogu proći, ali „onaj tko hoće, nađe način, a onaj tko neće, nađe izgovor.“ Upravo to je razlog zašto sam se kandidirala na ovim izborima. Nisam Satničanka, ali to ne znači da mi nije stalo do ljudi koji jesu. Sigurno će biti onih koji će reći da ovo radim iz osobnog interesa, ali podaci sa sjednica Vijeća su javno dostupni, svatko ih može pogledati, i vidjeti koliko sam se puta javila za riječ, kakva sam pitanja postavila, pa neka svatko sudi je li to bio osobni interes, ili dobrobit svih.
Zasigurno ne znam za sve Vaše probleme, ali je zato tu čovjek iz Satnice, koji ih zna, čovjek koji će mi ih reći, i pomoći riješiti ih.
Pratite naš program, razmislite i glasajte!