Dragi moji Petrijevčani i Petrijevčanke!
Kada to kažem, mislim na sve Vas koji živite u Petrijevcima, nebitno tko je kada došao. Svi smo mi nekada došli. Neki pred najezdom Turaka, neki poslije II. svjetskog rata, neki poslije Domovinskog rata, neki nekada, ali sada živimo tu i Petrijevčani smo. Sada se trebamo usredotočiti na to kako da nam život bude bolji. Vjerojatno će neki reći da je i sada dobro, i „šta bi više teli?“ No, jesmo li zadovoljni samo s dobrim, ili želimo bolje? Onima kojima je dobro bit će i dalje dobro, ali oni koji žele više neka pogledaju program i razmisle nalaze li se negdje u njemu. Zašto se zadovoljiti s dobrim kada može bolje?
Ljudi me pitaju: šta ti to treba? Ne treba mi, ali želim! Želim donijeti promjene i boljitak. Cijeli svoj život živim u Petrijevcima. Većina uspomena vezane su mi za Petrijevce i Petrijevčane. Gotovo da nema osobe u selu za koju me ne veže neka lijepa uspomena ili događaj.
Sjetim se svih onih dječjih igara po „starom“ susjedstvu, moje dežurne čuvalice, jutarnjih kava s dragim ljudima na praksi, šefovih mudrosti, od kojih se nekih i danas sjećam. Nažalost, neki više nisu s nama. Zato mi je drago kada sretnem one koji su još tu i mogu se onako „po petrevački podivanit“ s njima, kada sretnem neke s kojima ću popričat, ili ćemo si samo stići reći bok, mahnut roditeljima iz škole i vrtića, pozdravit školarce, kćerkinu ekipu, koji mahnu i dobace „bok teta Antonija“. Družit se na žetvenima ispod šatora, pojest odlične palačinke, ili otići kao nekad s dedom po kobasice.
Svi ste Vi dio mog odrastanja i života. Sada je došlo vrijeme da ja učinim nešto za Vas i da s ovim programom i promjenama danas živimo dobro, ali sutra još bolje!
Pratite naš program, razmislite i glasajte!